Browse Tag by multipla skleroza
Kako smršaviti

Koliko (ne) znate o MS-u?

Počela bih ovu ispovjest s tim da sam hrabra i luda. Nekoliko prijatelja mi je skrenulo pažnju na to da je hrabro pokazati neke stare fotografije, kao simbol slabosti, izgled drugačiji od onog koje društvo smatra poželjnim ili prihvatljivim… Pišem blog, odgovaram na hrpu istih poruka koje sam već odgovorila kroz svoje postove, ali ljudi su lijeni i pročitati, a kamoli da se potrude primjeniti. Čitam o tuđim problemima i izlikama… I sve samo iz dobre volje.

Ako stavimo to na stranu, živim za onaj mali broj ljudi koji su puni života, pozitivni, spremni poduzeti nešto korisno i za sebe, svoju obitelj, prijatelje i na kraju zajednicu. Umjesto stava: „Zašto da pomognem, nije ni on/ona meni“.

Ovaj post bih posvetila svim borcima, divnim ljudima koje sam upoznala u bolnici,  društvu, po grupama, forumima… Borcima sa multipla sklerozom, među kojima sam i ja.

Moja bolest nema veze sa mršavljenjem i nije nastala kao posljedica, ali ima s puno većim naporom za činjenje svakodnevnih aktivnosti, za razliku od drugih ljudi. Ona je nastala kao posljedica lezija na mozgu i kralježnici zbog kojih dio mozga ne prenosi informacije putem živčanog (nervog) sustava. Ona nije nasljedna, nema uzroka i nije zarazna, već teška, neizlječiva, autoimuna i uzrokuje bezbroj različitih simptoma. U mom slučaju to je konstantno trnjenje ruku i nogu, oslabljen vid, vrtoglavice, strujanje, bolovi, paraliza, spazam… I borba u kojoj ne želim ostati u invalidskim kolicima.

Da bih došla do dijagnoze, prošla sam dvije magnetne rezonance, 20-ak vađenja krvi, obilazak nekoliko bolnica u dvije države, ležanje u bolnici, infuzije i na kraju lumbalnu punkciju – vađenje likvora iz kralježnice. Često mi predstavlja izazov otvoriti vrata, stati na stepenicu, zatvoriti prozor i toliko banalih aktivnosti koje činimo svakodnevno, potpuno nesvjesno koliko smo sretni što/ kad to možemo.

Unatoč svemu… želim se zvati zdravom. Uspjela sam vježbati, smršaviti 53 kilograma, doći pred završetak fakulteta, proći selidbu, krštenje, vjenčanje, učenje pisma, jezika, razvod roditelja, podnositi činjenicu da se majka bori s rakom… Mogu sve. Zahvalna sam jer se kroz svaki proces pokazalo tko su ljudi koji će besmislenim pitanjima zadovoljavati svoju znatiželju i ne činiti baš ništa, a tko pravi prijatelji.

Što je onda s vama koji danas možete ustati iz kreveta, hodati, potrčati, pomicati ruke i prste… Koja je vaša izlika da ne uspijete?