Browse Tag by motivacija
Kako smršaviti

Što jesti kad ste emocionalno gladni?

Jeste li ikad primjetili kako nakon nekih negativnih emocija uzimate stvari iz frižidera ili posežete za čokoladom? Emocionalno jedenje čest je uzrok debljanja ili nemogućnosti da se riješite viška kilograma. Razlozi mogu biti dosada, zabrinutost, tuga, anksioznost, nedostatak podrške… Glavni odgovorni je endorfin (hormon sreće) čija se razina podiže prilikom konzumacije ugljikohidrata i šećera iz hrane. Jedete kad niste gladni i zapravo pokušavate pronaći sreću u hrani.

U trenutku kad shvatite da ste već jeli, važno je prepoznati emocionalnu glad, a nakon toga i sam uzrok koji morate riješiti.

Ako jedete iz dosade, napravite okruženje u kojem vam neće biti dosadno. Sjetite se starog ormara koji možete pospremiti, naći se s prijateljicama i kupiti dio odjeće u koji trenutno ne možete stati, ali će vam poslužiti za motivaciju. Umjesto jela, izađite u šetnju, napravite koju vježbicu, osmislite novi recept, meditirajte, družite se s ljudima koji vam donose pozitivnu energiju.

Kad ste zabrinuti radi bilo čega (fakultet, posao, obitelj…), pokušajte s razgovorom ili boljom organizacijom, ovisno o situaciji. Sjetite se da, koliko god više pojeli, neće dugoročno riješiti to što vas brine.

Tuga ili anksioznost mogu dovesti do puno gorih poremećaja. Koliko god bilo teško, sjetite se da uvijek, ali baš uvijek može biti i gore.

Kad je u pitanju nedostatak podrške ili nerazumjevanje okoline, morate to prihvatiti tako kako je. Zamislite kako je zvučalo mojim roditeljima i prijateljima kad sam rekla da ću skinuti 40 kg. Naravno da se činilo nemoguće. Samo za primjer, tadašnjem dečku sam kroz cijeli svoj proces mršavljenja pekla pizze, radila umake za tjestenine i sve ono što nisam mogla ni htjela sebi priuštiti. Kad sam skinula 53 kilograma, pojedinci su pričali da ću se vratiti na staru težinu. 2 godine od održavanja težine nekima sam premršava. Najvažnije je da se vi osjećate dobro i da ste zadovoljni sobom jer nikad nećete uspjeti ako pokušavate udovoljiti svakom.

Imati podršku u bilo kojem smislu je svakako poželjno, ali morate zapamtiti da ste sami sebi najveća podrška. Možete dobiti smjernice, preporuke ili savjete, ali na kraju nitko neće riješiti vaš problem s težinom umjesto vas.

Ako i dalje imate potrebu jesti, popijte čašu vode i pričekajte 10-ak minuta jer se može dogoditi da ste osjećaj žeđi zamjenili glađu. Iako znate da niste gladni, u stresnim situacijama umjesto za brzom hranom i slatkišima odaberite voće ili povrće.

Kako smršaviti

Koliko (ne) znate o MS-u?

Počela bih ovu ispovjest s tim da sam hrabra i luda. Nekoliko prijatelja mi je skrenulo pažnju na to da je hrabro pokazati neke stare fotografije, kao simbol slabosti, izgled drugačiji od onog koje društvo smatra poželjnim ili prihvatljivim… Pišem blog, odgovaram na hrpu istih poruka koje sam već odgovorila kroz svoje postove, ali ljudi su lijeni i pročitati, a kamoli da se potrude primjeniti. Čitam o tuđim problemima i izlikama… I sve samo iz dobre volje.

Ako stavimo to na stranu, živim za onaj mali broj ljudi koji su puni života, pozitivni, spremni poduzeti nešto korisno i za sebe, svoju obitelj, prijatelje i na kraju zajednicu. Umjesto stava: „Zašto da pomognem, nije ni on/ona meni“.

Ovaj post bih posvetila svim borcima, divnim ljudima koje sam upoznala u bolnici,  društvu, po grupama, forumima… Borcima sa multipla sklerozom, među kojima sam i ja.

Moja bolest nema veze sa mršavljenjem i nije nastala kao posljedica, ali ima s puno većim naporom za činjenje svakodnevnih aktivnosti, za razliku od drugih ljudi. Ona je nastala kao posljedica lezija na mozgu i kralježnici zbog kojih dio mozga ne prenosi informacije putem živčanog (nervog) sustava. Ona nije nasljedna, nema uzroka i nije zarazna, već teška, neizlječiva, autoimuna i uzrokuje bezbroj različitih simptoma. U mom slučaju to je konstantno trnjenje ruku i nogu, oslabljen vid, vrtoglavice, strujanje, bolovi, paraliza, spazam… I borba u kojoj ne želim ostati u invalidskim kolicima.

Da bih došla do dijagnoze, prošla sam dvije magnetne rezonance, 20-ak vađenja krvi, obilazak nekoliko bolnica u dvije države, ležanje u bolnici, infuzije i na kraju lumbalnu punkciju – vađenje likvora iz kralježnice. Često mi predstavlja izazov otvoriti vrata, stati na stepenicu, zatvoriti prozor i toliko banalih aktivnosti koje činimo svakodnevno, potpuno nesvjesno koliko smo sretni što/ kad to možemo.

Unatoč svemu… želim se zvati zdravom. Uspjela sam vježbati, smršaviti 53 kilograma, doći pred završetak fakulteta, proći selidbu, krštenje, vjenčanje, učenje pisma, jezika, razvod roditelja, podnositi činjenicu da se majka bori s rakom… Mogu sve. Zahvalna sam jer se kroz svaki proces pokazalo tko su ljudi koji će besmislenim pitanjima zadovoljavati svoju znatiželju i ne činiti baš ništa, a tko pravi prijatelji.

Što je onda s vama koji danas možete ustati iz kreveta, hodati, potrčati, pomicati ruke i prste… Koja je vaša izlika da ne uspijete?