Browse Month by travanj 2015
Weight loss/ mršavljenje

Kako sam objavila rat višku kilograma?

Nastavak posta “Udarci” koji ovoga puta govori o prvim padovima…. i usponima.

Kupili smo sobni bicikl koji sam vozila svaki dan, prvih nekoliko tjedana po 10 minuta. Počela sam sve više šetati , jela samo povrće i voće. Nekoliko mjeseci to nije davalo nikakve rezultate (druga doktorica je rekla da je štitnjača razlog), ali nisam htjela ostati na tome.


Odlučila sam krenuti na medicinsku dijetu, izdržala 15 dana i skinula 8 kg. Tad sam to smatrala golemim uspjehom, jer je nakon pola godine napokon došlo do nekog pomaka. Medicinska dijeta je bila dobar uvod u životne promjene. Kroz godinu dana sam se naoružavala literaturom i proučavala nutricionizam, anatomiju, mišiće, kalorije i učila kako sve funkcionira. Usput mi jedna draga gospođa daje recept za čaj čiji je efekt bio isti kao onaj od tableta.

Šećer sam zamijenila Natreenom, sve dok mi uopće nije bio potreban, smanjila sam sol, dok je u potpunosti nisam izbacila i počela koristiti đumbir, kurkumu i cimet. U cijelom procesu je pomogla spoznaja da je sve počelo jedenjem zbog stresa. Ne samo zbog obveza, već i zbog raznih familijarnih problema. Kao da nije bilo dovoljno sve dosad… mojoj majci je dijagnosticiran rak.

Našla sam način da se opustim, poput meditacija, odlazaka u prirodu, pisanjem i prilikama da se okružim ljudima kojima značim i koji mi znače. Ignorirala sam ljude koji su govorili da će mi visiti koža, da ću biti još veća ako vježbam i konačno se prestala vagati. Postepeno sam pojačavala tempo dok nisam došla do 3 sata treninga na dan. Od početnih 10 minuta na biciklu koje sam jedva izdržala, dolazim do vožnje od 50 kilometara.
Odgovore na najčešća pitanja možete čuti ovdje.

Nastavit će se…

Weight loss/ mršavljenje

Utjecaj težine na zdravlje

Nastavak prvog posta koji govori o periodu nakon srednje škole…

2010. je godina i nalazim se u raljama obveza; odlasci u autoškolu, prekvalifikacija u drugoj srednjoj školi, posao s punim radnim vremenom koji je uključuje i vikende… Usput se odlučujem započeti samostalan život.

Imala sam tad 75 kg, bez slobodnog vremena, jurim, živim na pekarskim proizvodima i brzoj hrani. Kao posljedica takvog načina života, stiže mi 10 kg kroz pola godine.

S tim su počeli prvi bolovi i problemi, nakon pretraga su mi dijagnosticirani policistični jajnici, zbog kojih sam morala uzimati hormonsku terapiju. Zbog iste, kroz pola godine dobijam još 20 kg. Sasvim slučajno se usput otkrilo da bolujem od pred-dijabetesa, poremećaja hormona rada štitnjače, imam 15 cisti, imunitet oslabljen do krajnjih granica, bilo je nemoguće obući ijedan komad odjeće… Ipak, barem polažem vozački ispit i maturu s odličnom ocjenom.

Na svaki način me lomi posao kojim si plaćam prekvalifikaciju, a zbog čestog boravka u bolnici morala sam dati otkaz. Svako malo sam na vađenju krvi, ultrazvuku i stižu nove tablete opet i opet.

Dolazi do situacije koje ću se uvijek sjećati: dva tjedna sam svaki dan zaredom (zbog nekih pretraga poput hormona „kortizola“ čak i ujutro i popodne) dolazila vaditi krv. Ispalo je da sam svaki put kod iste medicinske sestre. Jedno popodne mi 10-ak minuta tražila venu, ubola nekoliko puta, rekla da faktički više nemam krvi, počela plakati i rekla: „Jelena, pa šta vam rade?“

Kad sam već drugi put obavila set od 30-ak pretraga i dobila recepte za novu terapiju, dr. mi kaže da nakon terapije idem ponovno na sve pretrage, ali to nije sve! Ovim tempom mi ostaje 10 godina života i ogromno je pitanje hoću li se izvući iz trenutnog stanja. Molila sam je za neki plan prehrane, smjernice, pomoć… konkretnog odgovora nije bilo, drugi pacijenti su čekali svoj red u endokrilološko-dijabetološkoj ordinaciji, a moje vrijeme je prošlo (termin od 10 minuta koji sam čekala mjesecima).

Ostala sam iscrpljena i izgubljena sa 19 godina i 110 kg. Nisam htjela sažaljevati samu sebe, kukati i kriviti cijeli svijet što mi se sve to događa, već biti odlučna i nešto poduzeti. U dogovoru s obitelji i na vlastitu odgovornost odlučujem prestati uzimati terapiju.
Nastavit će se…

Weight loss/ mršavljenje

Kako smršaviti 10, 20, 30 ili više kg?

Zauzmite stav!

„Odvratan/na sam“, „debeo/la sam“, „grozno izgledam“, samo su neke od najčešćih misli koje vam prođu glavom kad naiđete na ogledalo. Javljaju mi se gospođe i s više od 140 kg sa molbom da im pomognem. Puno puta sam se susrela s ljudima kojima se misli pretvore u izjave, te na taj način počnu opisivati svoju želju za mršavljenjem. Znam o čemu pričate, jer to je i moja priča.

Prilikom donošenja odluke da konačno nešto poduzmem kako bih uspjela, razmišljala sam o stavu. Ako su meni još od malena govorili da sam debela, ovakva i onakva, logično je da sam samu sebe uvjerila da je zaista tako, stoga i nastavila u istom smjeru. Pitala sam se kako bi bilo s drugačijim razmišljanjem?

Jednog jutra nakon buđenja, odlazim u kupaonicu umiti se i oprati zube. Pritom se ni ne pogledam u ogledalo. Nakon omiljene kave s mlijekom, vraćam se, podignem pogled i imam što za vidjeti: osoba sam koja se svim srcem trudi kako bi ispunila svoje obaveze i bila dobar učenik u školi, dobar radnik na poslu, dobar prijatelj koji će saslušati probleme drugih, dobar partner za osobu s kojom sam u vezi i dobro dijete svojim roditeljima, ali  i ona koja je naglo dobila 30 kg (o tome ćemo detaljnije u nastavku moje priče i posta „Udarci“), pa se više i ne prepoznajem. Odlazim jer ne prihvaćam tu sliku, jurim na posao nakon kojeg me čeka ispit u školi. Vraćam se u 21h, a sad je tek 7:30.

I tako prolazi vrijeme, od ponedjeljka do petka sam na poslu i u školi, subotom i nedjeljom na poslu, sve do prvog, narednog vikenda kad sam imala slobodnu nedjelju. Vraćam se do istog ogledala i umjesto svega lošeg, razmišljam o svemu što je dobro. Da, izgledam grozno, ali želim to promijeniti.

Uspjela sam to, to i to, postigla sam ovo, ono… Ok, zasad dobro ide. Dolazi do problema kad se trebam pogledati i reći da sam lijepa, da dobro izgledam. Nema šanse, odlazim…

Trebalo mi je puno vremena da se pogledam i kažem ono što zapravo ne želim čuti: da ja to mogu, bit će teško, znam… ali mogu!

Nakon nekoliko mjeseci, prije spavanja sam pokušavala zamisliti sebe sa 70 kg (tad mi je ta kilaža bila cilj). I išlo je… svaki dan pomalo, moja slika je bila sve manje mutna, a meni sve realnije da mogu izgledati kako želim.

Kada promjenimo način razmišljanja, promjenimo i sebe. Kao što ona izreka kaže: „Kakve su ti misli, takav ti je život“. Naravno da se neće dogoditi čudo ako govorite da ste lijepi i zgodni, a pritom jedete pizzu i gledate TV, ali pozitivno razmišljanje je svakako bitno onaj tren kad odlučite jesti zdravo i konačno skinuti sve kilograme.

Weight loss/ mršavljenje

2014 – 2015

20.4.2014. bio je prvi put da sam stala na vagu i vidjela 61 kg.

Maknem se, rekoh: “Pokvarila se”. Stanem opet, 61. Sad već za svaki slučaj provjeravam bateriju i pozivam ukućane da stanu na vagu.

Mjeri se prijatelj, važe se mačka, važe se pas, važu se roditelji, umalo da sam i susjede zvala.

Ljudi, smršavila sam 50 kilograma!! 50!

Danas, godinu dana kasnije, imam 60 kg. Jedna, ali vrijedna, kilogrami se mojim načinom prehrane nisu vratili.

E sad, obzirom da ove zadnje idu najteže, (a ja unatoč tome što ljudi kažu da je već dovoljno i da stanem), vidim komadić od 2-3 kile koje još želim skinuti. Ipak se uskoro udajem 🙂

I tako sam pokušala radikalniji pristup, medicinsku dijetu koju sam koristila prije 4 godine i skinula 8 kg. Pati dijeta, patim ja, jede mi se slatko, pa prekršim, pa pojedem 2 naranče umjesto jedne i tako u krug.

Pošto nisam ni bila, nisam ja tip za držanje dijeta. Kako bih skinula još to malo, odlučna sam na pojačan trening i veći unos proteina nad ugljikohidratima. Wish me luck 🙂

Weight loss/ mršavljenje

Ne želite dovoljno?

Ako ste osoba koja želi smanjiti težinu, prva pomisao na naslov vam je: „Kako ne želim? Imam taj komad odjeće i želim stati u njega, želim da ljudi primjete razliku i konačno se želim osjećati bolje!“.

Kroz nekoliko godina komunikacije s ljudima koji imaju namjeru skinuti određenu težinu, često sam se susrela s izjavama poput: „Treba mi podrška“, „Ne mogu sam/a“ i sl. Iako smo svi mi socijalna bića, pa je tako svakom pojedincu potrebno da ga netko podrži, shvati i razumije, u procesu skidanja kilograma, vi ste ti koji donose odluku; odluku nad samim sobom i nema takve osobe koja će vas dovoljno podržati ako ne podržite sami sebe, svojom voljom.

Kada poželite otići na facebook ili s nekim popiti kavu, treba li vam podrška? Treba li vam netko sa strane reći: „Daj, odi na fejs, ti to možeš!“. Rekla bih da to niste čuli jer vam i nije bilo potrebno, vi ste željeli i učinili određenu aktivnost.

 Kako funkcionira povezanost želje s gubitkom težine?

Većina nas ne želi dovoljno i vrti svoju muku u krug jer čini to zbog drugih. Neki od malena vuku svoj teret, u školi su ih vrijeđali, zlostavljali, slušali su komentare o debljini i na kraju sami sebe uvjerili kako imaju prekomjernu težinu jer tako mora biti i ne postoji način za uspjeh jer su isprobali sve dijete.

Iz navedenog primjera, vidite da samim tim želite smršaviti radi drugih, umjesto radi sebe. U trenutku kad zaista odlučite da činite to zbog svog zdravlja, nema razloga da ne uspijete 🙂

Weight loss/ mršavljenje

Udarci

Bila sam prosječno dijete, sretno dijete koje je odrastalo u minijaturnoj obitelji, gdje su se roditelji borili za solidnu egzistenciju, za što su morali raditi i po 12 sati dnevno. Uz oca koji je redovito kuhao, majka je pripremala odlične slastice u kojima sam, kao i svako dijete, uživala. Nakon što se jedva vidimo, nedjelja provedena s njom u pripremi malih kolačića mi je bila draga aktivnost. To nije bilo nametljivo, ni pretjerano, ali dovoljno da na svu količinu masti doprinese mom debljanju.

hrt
S 12, 13 godina počela je svojevrsna ovisnost. Čipseve od paprike sam tamanila u enormnim količinama i tako emocionalno jela jer sam već bila svjesna da sam najdeblja u razredu, samim tim se i ne uklapam među svoje vršnjake, rijetko me zovu na igru, a jedna od njih je čak išla do te mjere da na zgradi u kojoj živim napiše „Jelena je ku..a“. U međuvremenu doživljavam traumatične pokušaje silovanja od strane lokalnih pedofila koji mi zadaju još bolnije udarce. Sve više se povlačim u sebe, vrijeme provodim čitajući knjige i družeći se sa susjedom Ivankom koja je bila starija od moje mame.

Kako većina škola ima delikvente, ni moja nije bila iznimka. Dok se s nekima odlično slagao, izvjesni delikvent je imao nekolicinu „omiljenih“ među kojima smo bili i moj tadašnji prijatelj Ivan i ja. Od podmetanja nogu do udaraca koji su trajali mjesecima, jedne noći više nisam mogla izdržati da se ne rasplačem i povjerim mami koja se potrudila zaliječiti ožiljke i riješiti stvar.

Odlazak pedagogu je bio beskorisan jer je ona to tumačila kao dječju igru, unatoč vidljivim posljedicama te grube „igre“. Vremenom se udružio sa istomišljenicima koji su samo dodatno proširili omalovažavanje po školskim hodnicima. Srećom, momak poput njega svoj bijes i agresiju zbog nesretnog djetinjstva i izostavljene ljubavi danas ispoljava kroz sport te želim mu uspjeh i svu sreću u tome.

Krajem osnovne škole, sa već 80 kg i 15 godina, počinju moji prvi eksperimenti s dijetama. Od ušteđevine novca koje sam dobila od bake i roditelja, uz njihovu dozvolu kupujem tablete od kojih sam skinula tek 3 kg vode. Okolina je već naviknuta na mene kao takvu, pojedinci i dalje dobacuju podrugljive komentare kojima su njima tek usputni, a meni bolni. Ljeto pred upis srednje škole uz povećanu fizičku aktivnost uspjevam doći na 75 kg, koje kroz naredne godine variraju između 75 i 85.1909788_1220698280504_6711238_n

Nastavit će se…